Gubitak kilograma - moje iskustvo

19:40

Dobila sam dosta upita o tome kako sam smršavila, i danima sam se dvoumila da li da napišem post ili ne, jer je to za mene jedna osjetljiva tema, no odlučila sam napisati post jer znam da nisam jedina i znam da bih ja voljela ovako nešto pročitati kao motivaciju.

Sve što ću vam napisati je iz mog iskustva i ono što je meni odgovaralo i pomoglo.  I ne mogu 100% garantirati da će to pomoći svima jednako kao i meni.

Prvo, ne moram ni početi pričati o tome kako smo zatrpani reklamama, slikama koje predstavljaju današnji stereotip ljepote,  na netu i u časopisima gledamo totalno nerealne slike žena  koje su „savršene“ i koje „nemaju mana“ – barem fizički, i kako to utječe na psihu čovjeka.

Rijetko tko je istinski 100% zadovoljan sa svojim fizičkim izgledom, pod tim mislim na isključivo tijelo. Ja nikada nisam bila mršavica, uvijek sam imala koji kilogram viška, i da mogu vratiti vrijeme unazad i reći 16-godišnjoj sebi da se ostavi sra** iz pekare i slatkiša i nastavi trenirati intenzivno onako kako je to radila u osnovnoj školi, danas ne bih tipkala ovaj post. Uvijek sam bila nezadovoljna svojim tijelom no nikad toliko da poduzmem nešto u vezi toga ozbiljno, uvijek sam bila okružena curama koje su bile zgodnije od mene i uvijek sam u društvu bila ja ta koja je bila najdeblja. I to je jako utjecalo na moje samopouzdanje i psihu. Zbog toga sam stvorila zid oko sebe i nisam nikoga puštala unutra.

Nikada nisam htjela biti mršava kao što su to modeli, obožavam obline, puno mi je ljepše vidjeti curu koja ima obline i mršava cura bez oblina ne bih htjela biti nikad (a ni ne mogu).  Ja sam htjela biti fit, htjela sam izgledati najbolje što JA mogu, i htjela sam izgledati j**eno u kupaćem kostimu hehehe.

Kada sam upisala faks prije dvije godine tada sam se najviše udebljala, došla sam do 80 kilograma. Što je na mojih 169 cm visine previše.  Iako moji kilogrami nisu išli u eksreme tipa 100 kilograma, ja sam se osjećala kao da imam 200 kilograma kada sam došla do tih 80.

Sva odjeća koju sam posjedovala mi je bila mala ili knap, salo mi je ispadalo sa svih strana, trbuh mi je izgledao kao da sam u 5. mjesecu trudnoće,  nisam imala kondicije ni malo, umorila bih se brzo samo od bržeg hodanja po ulici, nisam imala energije za ništa. Jako sam se loše osjećala.

No meni se u to vrijeme dogodilo nešto predivno, dogodio mi se moj današnji dečko, kojeg sam upoznala i koji se zaljubio u mene u mojem najgorem izdanju ikad, i volio me onakvu kakva sam bila. I on je igrao veliku ulogu u tome da ja poduzmem nešto u vezi svog tijela, jer sam, između ostalog, htjela izgledati najbolje što mogu i za njega.

Velika je razlika između dijete i zdrave prehrane, ja nikada nisam mogla biti na dijeti i ne mogu smršaviti tako, jer bi mi se sve vratilo, a život ne možete provesti na dijetama.  Bilo kakav oblik izgladnjivanja zaboravite, čak se ne morate ničega ni odreći (iako bi trebali) jer sve se može jesti u normalnim količinama, ja jesam brzu hranu, čipseve, slatkiše i sokove svela na minimum (doduše sokove i čips sam mogla totalno izbaciti iz prehrane).

Moje mišljenje je da nije uzalud izmišljen cheat day, trebate sve i dalje unositi u tijelo (samo  minimalno), kako kada jednoga dana kada budete potpuno zadovoljni svojim izgledom i malo se opustite, tijelu ne priredite opet šok sa ne zdravom hranom i da vam se kilaža ne vrati. Jer će se kroz život dogoditi još milijun visokokaloričnih obroka i zašto biste se bi potpuno odrekli užitka nekog sočnog hamburgera, ćevapa ili pizze?

Ono što sam ja napravila je to da sam tijelo polako navikavala na promjene, jer ne možete se vi jedno jutro probuditi i reći više nikad neću pojest pizzu, čips, popiti coca colu, jer ako ste to redovno konzumirali, ovisni ste o nezdravoj hrani i pokleknut ćete. Tri mjeseca je trajao taj proces kod mene, u nijednom trenutku se ja nisam izgladnjivala, nego sam samo mijenjala svoje prehrambene navike, sokove sam zamijenila vodom, mineralnom i čajem, grickalice sam zamijenila sa lješnjacima, bademima, kikirikijem i pistacijama, mliječne namaze sa brdo mliječne masti sam zamijenila svježim posnim sirom, a od mesa sam jela sve što leti ili pliva,  počela sam jesti voće i povrće više, kruh i tjesteninu svela na minimum, izbacila čokoladne pahuljice i zamijenila sa žitaricama cjelovitog zrna te počela praviti manje porcije.

Porcije su jako, jako, jako važne, 5 obroka na dan u manjim porcijama.  Ono što sam ja radila jest to da sam na pladanj stavila svoj obrok (npr. Doručak: 2 šnite dvopeka sa posnim sirom i salamom od puretine sa 1% masnoće, šalica zelenog čaja i jedna jabuka) i otišla iz kuhinje.

Također  je bitno da poznajete svoje tijelo, ukoliko ste osjetljivi na neku vrstu hrane (recimo meni teško padne na želudac kada u jednom danu pojedem puno mliječnih proizvoda pa me stomak boli i napirena sam jako), da nju izbacite ili smanjite količinu.

Razlog zašto je to trajalo tri mjeseca je to da sam htjela tijelo polako naviknuti na promjenu kako mi se kilaža ne bi vratila.

Proteini u prehrani su jako bitni ako krećete redovito vježbati jer proteini pomažu u izgradnji mišića. I voda je UŽASNO bitna, jako puno vode morate piti.

Nakon toga sam u ožujku ove godine krenula u teretanu, uzela sam godišnju članarinu jer vježbanje nije nešto što radite 2 mjeseca i onda ne radite ništa 3 godine, vježbanje je način života, ako jednom krenete vježbati, vježbati trebate zauvijek.

Na početku je vježbanje bilo pakao za mene, nakon prvog treninga na kojem se uopće nisam forsirala sam se ispovraćala jer je to bio šok za moje tijelo jer je moje tijelo naviklo samo ležati, gledati serije i jesti.
Treninzi su prvih mjesec dana bili slabi jer sam ja svoju kondiciju gradila iz nule.  Najviše od svega sam trčala, jako, jako, jako puno trčanja, u početku nisam mogla ni kilometar,  a nakon 2 mjeseca sam bez problema na traci mogla otrčati 4 kilometra bez ikakve pauze, istim tempom.  Puno sam vremena provodila i na biciklu. Išla sam tri puta tjedno, s time da bi se na trećem treningu u tjednu izmorila duplo i nakon toga napravila dužu stanku od tri dana.

Mene je vježbanje preporodilo. Bez pretjerivanja, u teretanu bih najčešće išla ujutro, i to dosta rano, u 9 bih već bila na traci. Iako je u početku bilo JAKO teško i naporno, sa svakim treningom sam osjećala da mogu više, jače, brže i to mi je bio najbolji  osjećaj na svijetu.  U teretani sam ostavljala sav svoj višak energije koji je kuhao u meni. I čovjek bi pomislio da nakon jutarnjeg treninga ne bi imala snage za ništa više, ja sam nakon treninga imala samo više energije za ostale obaveze.

Stekla sam naviku odlaska na spavanje u 23:00 i buđenje u 7:30 potpuno odmorna i naspavana, nakon nekog vremena nije mi ni trebala budilica više.

Osjećala sam se odlično, svo to kretanje i vježbanje je moj metabolizam ubrzalo,  konstantan osjećaj napirenosti je nestao, a nisam ga imala čak ni kad bi se prejela.

U lipnju sam pala na 72 kilograma. Krenula sam u teretanu u ožujku sa 81 kilogramom. Ja kada sam sebe gledala u donjem rublju na ogledalu nisam primjećivala razliku nikakvu, iako su mi ljudi govorili da se baš vidi, no kada sam obukla svoje najdraže rifle koje nosim gotovo uvijek i vidjela da na remenu moram smanjiti za dvije rupice i da mi hlače na guzici potpuno vise i velike su mi, to je bio još bolji najbolji osjećaj na svijetu.

E onda je došao srpanj i ja više nisam bila u mogućnosti ići u teretanu jer kako živim u predgrađu i jedino kako mogu do grada je autobusom a mjesečna karta  više nije bila besplatna jer je akademska godina završila, teretana je do danas na pauzi, ja danas imam 75 kila, za dva mjeseca ne vježbanja dobila sam nazad 3 kilograma, što smatram odličnim jer bit ću iskrena nisam pazila baš toliko što i koliko jedem, malo sam se opustila, na ljetovanju večerice i tako. Iako mi sad i ta 3 kilograma smetaju i osjetim ih na tijelu itekako.  A razlog zbog kojeg mi se nije sve vratilo je taj što sam tijelo pripremila na ovo, tako da ja sam ja tek na polovici ove „avanture“ skidanja kilograma zdravim putem. Moj cilj je 65 kilograma, onda ću samo državati kilažu, sada će opet krenuti faks, kreću obaveze, život se vraća u normalu neku i ja se vraćam u teretanu.

Kilaža je za vrijeme vježbanja varirala, imala bih 76 pa 78 pa padnem na 76 opet, a razlog je taj što sam gradila mišiće, a mišići su teži od sala, i što sam duže i više vježbala, bila sam gladnija, apetit mi se čak i povećao isto zbog toga što mišićima treba puno više energije.

Kada bih me uhvatila glad ne bih posezala za grickalicama nego bih uzela jabuku, ili šačicu badema.
Tako da zapravo brojka na vagi nije bitna, jer vi gradite mišićnu masu i ona je teža od masnog tkiva, tako da u konačnici nećete nužno izgubiti jako puno na kilaži no ti će kilogrami na vama izgledati fenomenalno.
Podržavam zdrav život jer vam ga i olakša, imate tri puta više energije za sve one stvari koje vas vesele kada brinete o svome tijelu, jer kako vi tretirate njega, tako on vama vraća.

Čak i ako nemate problema sa viškom kilograma, a osjećate se umorno, bezvoljno i nemate snage, i vama preporučam vježbanje, ne može naškoditi, a pomoći može mnogo.

Nemojte se forsirati, intenzitet treninga potpuno prilagodite sebi i samo ga postepeno povećajte sa svakim treningom.

Ako se odlučite poraditi na svome tijelu, neka bude to isključivo i samo zbog vas samih, jer to vi sebi najviše želite, a ne jer vam je netko rekao da morate.

Ne dajte se iskompleksirati, prava žena nije bez mane kao što su to modeli u reklamnim kampanjama, ako se vi dobro osjećate u svome tijelu, i ako ste vi zadovoljni sasobom, to je najbitnije. Prava žena ima dupe, ima sise i ne mora imati savršeno isklesani trbuh i ima lice koje nije savršeno niti ono može biti savršeno niti treba, jer je svaka žena posebna i lijepa na svoj način jer se ljepota krije upravo u tim "manama", sve je u vama, sve je u samopouzdanju, kada žena ima samopuzdanja i kada je sretna, ona zrači i to se vidi, svi to primjete, i muškarci i druge žene.

Iako kada tražimo partnera padamo na fizički izgled, vrlo je kratkog vijeka, jer na kraju krajeva vi niste u vezi sa tijelom tog muškarca/žene, i vi od tog izgleda nemate ništa ako druga strana nema aposlutno nikakvu osobnost. Jer nijedan se par nikad nije svađao zbog broja pločića na trbuhu ;)

Izvucite najbolje od onoga što IMATE.  Nitko nije savršen.  :)

Fotogarija sa Instagrama koja je sve zainteresirala :)


I pratite me na instagramu -
@janeeex63

You Might Also Like

19 komentari

  1. Super post, mislim da si sve dobro rekla - treninzi, zdrava hrana a ne diete. Kad jednom završiš sa dietom i vratiš se na stari put, kao 'sad sam mršava, sad mogu opet dalje' vraćaju se i kile. Zdrava hrana mora postati lifestyle.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Tako je, kao što stalno njegujemo kosu i lice, tako i tijelo moramo :)

      Izbriši
  2. Sve što si napisala je ŽIVA ISTINA!!! I ja sam se na faxu jako udebljala, osobito jer sam živjela u domu, išla sam u menzu na ručak I večeru a doručak sam preskakala. Tko je ikad jeo u menzi zna da se i za ručak i za večeru dobije puni obrok, koji bih ja skroz slistila. I još sam s frendicom stalno visila u pizzeriji, išla na kolače poslije večere, i svašta. I ja sam najveću kilažu ikad imala 80 kg, i iako sam dosta viša od tebe (skoro metar 80), na meni su ti kilogrami izgledali grozno. Kad danas gledam te svoje fotke, grozim se sama sebe. I još se nisam znala obući tako da bih si još i više istaknula škembu i dupe i sve. I cijeli život se borim s kilogramima, i nikad nisam zadovoljna svojim tijelom. Ali to je životna priča velike većine žena. Ali što želim reći je da imaš potpuno pravo. Dijete i izgladnjivanje NE POMAŽU! Ja kao prvo ni ne mogu biti gladna jer se počnem tresti i bude mi zlo, valjda mi padne šećer u krvi i BAM, onda se prežderem. ALI! Kad sam počela paziti što jedem, smanjila kruh, smanjila proizvode iz pekare, jela više voća, kile su se polako topile.. A u to vrijeme sam upoznala i svog dečka, kao ti svog, i to je isto doprinijelo želji da se dovedem u red. Sad,tri godine nakon, stalno imam oscilacije u težini i htjela bih doći na negdje između 65 i 70 kg (sad imam negdje 73). Ali džabe smršavjeti ako ne vježbaš, jer te "mršave kile" neće ličiti ni na što na tebi. I zato svaka čast što ideš u teretanu. Ja na žalost po cijele dane sjedim ispred kompjutera (pišem diplomski) i to se jako vidi na meni. Dobila sam puno celulita na nogama, više nego što sam ikad imala. Ali ne samo to, nego su me i koljena počela boljeti. Najgore što čovjek može napraviti je samo sjediti :( Jedva čekam da prođe ova tortura s faxom i da nađem posao i također planiram krenuti u teretanu. Išla sam prije u teretanu s frendicom i znam koji je to odličan osjećaj i koliko energije imaš kad redovito vježbaš. Sad si me inspirirala da nađem 20 minuta i odvježbam pilates (Winsor pilates koji se može skinuti,ako nekoga zanima, traje 20 minuta i odlično je!). Idem vježbati :) Ajme koji komentar :O

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Sve mi je jasno, menze su nešto najgore na svijetu! Mislim da je to jedino mjesto gdje i povrće deblja kao i pommes :/ hahaha
      Baš mi je drago što ti se svidio post :)

      Izbriši
  3. Jako mi se sviđa kako si napisala ovaj post, baš se vidi da si ga pisala iz osobnog iskustva :) Čestitam ti na uspjehu i upornosti, na kraju se isplati, potrebna je samo volja :D.

    Mislim da nas je sve dotukao faks :)) Ja nisam nikada imala problema s kilažom, no kako sam krenula studirati prije 5 godina, počela sam se manje kretati - do faksa imam 12 minuta hoda i znači te 24 minute ja većinom u danu prohodam, dođem u stan i sjedim (učim, tv, laptop) ili ležim :) ne jedem u menzi jer sama kuham, ali loše je što mi se često dogodi da jedem 1 ili 2 puta na dan i tad se najedem kao nenormalna, ne doručkujem... loše kako god okreneš! Naravno da više nisam u formi kakvoj sam nekad bila, pojavio se celulit, trbuščić, guza se objesila :DD kilaža je i dalje ok, možda bih 3 kile trebala smršaviti, ali definitivno se trebam pokrenuti i promijeniti prehrambene navike. Zato sam odlučila da ću sad, nakon jesenskog roka (ako Bog da položit ću zadnje ispite i ostat će mi pisanje diplomskog i eventualno jedan ispit) upisati se u teretanu i početi vježbati, nema mi druge :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Faks je stvarno brutalan, ja bih znala cijeli dan provesti tamo, u 7:30 bi već bila na predavanju, i ne bih izašla s faksa do 7 navečer, cijeli dan žurba, pisanje, printanje, neki rokovi i naravno jela sam što mi se našlo na putu, hrana iz kantine i pekare i sokovi i uništila sam si tijelo. Naravno kada bih došla kući samo bih spavala ili zujila na netu.

      Tako da se potpuno razumijemo :)

      Izbriši
  4. Svaka čast na izgubljenim kilama!
    Slažem se sa svime što si napisala. Ja sam oduvijek bila mršavica, a onda je došao faks i sva hrana ovog svijeta. Jela sam sve i svašta i to u neograničenim količinama. Stvarno sam pretjerivala i doslovno jela dok mi nije postalo muka. Uz sve to sam se razbolila i cijela ta situacija me dosta psihički uništila tako da sam tražila utjehu u hrani. Na visinu od 167 cm sam došla do nekih 65 kg. Nekome to vjerojatno nije puno, no na meni je to bila ogromna i drastična razlika. I onda jedan dan mi je puklo i sama sebi sam rekla dosta. Nisam se izgladnjivala, vježbala sam ponekad, jela sve i svašta ali u manjim količinama, i pala na nekih 57 kg. Danas jedem zdravo, naučila sam što mome tijelu treba i prilagodila sam si prehranu. Jedem sve, vježbam i zadovoljna sam sa sobom. Imam 52 kg, što je čak i malo za tu visinu, ali eto... Htjedoh reći, samo je potreban onaj klik u glavi i treba se držati onog što si zacrtamo. I nikako si ne oduzimati čokolade, čips, itd (ovisno što tko voli)... Treba jesti sve, ali umjereno. I ne žuriti. Kile ne padaju preko noći! :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Tako je, ako se odluči netko na skidanje kila to on mora odlučiti sam i zbog sebe, jer svi ostali razlozi su krivi, jer puno sam ljudi vidjela koji su smršavili radi nečega ili nekoga drugog i ni onda nisu bili zadovoljni, stovise pali bi u depresiju.

      Izbriši
  5. Ova mi tema apsolutno nije zanimljiva, ali sam pročitala cijeli post. Odlično je napisan i veliko nadahnuće svima kojima je potrebno. Svaka čast na uspjehu :)

    Ja sam od onih koji bi još koju kilicu više, trenutno ne više od 5 :) I ja sam 169 visoka i najviše ikad što sam imala je 55, sad imam 53, mislim...definitivno ne pazim što i kad jedem, također studiram...ali kile ne dolaze hehe Sve je to do organizma...Kako kažeš, najvažnije je prihvatit sebe i samoj mi je neusporedivo lakše otkad sam prihvatila da sam malo vitkija (kako ja to volim reći :) ), nego li ranije kad sam toliko patila za oblijim tijelom ;)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Oni koji žele nabacit koji kilogram ne mogu, a oni koji imaju previše muku muče sa skidanjem hehe.

      Izbriši
  6. svaka čast na postu! vrlo je motivacijski. i ja stalno pokušavam nešto s vježbanjem i zdravom hranom, ajde u vježbanju sam sad redovita, ali zdravu prehranu nikako da prihvatim kao lifestyle, a ne fazu. ovakvi tekstovi me baš potiču da se vratim na 'pravi' put. :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Baš mi je drago što ti se svidio :)) To mi je bio i cilj, ako jedna osoba samo odluči poboljšati sebe zbog ovog teksta, ja sam svoje obavila :)

      Izbriši
  7. Hvala ti na postu :) Vjerujem da ti je bilo tesko pisati jer svima nama sa viskom kilogama, tezina je na neki nacin osjetljiva tema.Meni si dala motiv da pocnem vježbati. Hvala ti jos jednom i od srca ti zelim da uspijes u svom naumu i da dobijes izgled tijela kakav zelis :) i slažem se s tobom da su mnogo privlacnije zene s oblinama :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Jako mi je drago da sam malo pomogla, to mi je bio i cilj, ako samo jednu osobu potaknem na promjenu, bila bih presretna :)

      Izbriši
  8. Kaaakav post! :) Prepoznala sam se u toliko stvari i citam ga u najboljem mogucem momentu - ovakva mi je motivacija trenutno potrebna :) Slazem se sa svim stvarima koje si napisala, svidja mi se tvoj stav po pitanju idealne tezine i idealne ishrane, bukvalno bih sve istim recima ispricala. Saljem ti jedan oooogroman poljubac i zagrljaj iz Beograda, puno ti hvala na ovakvom tekstu <3

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala tebi na divnom komentaru
      šaljem nazad zagrljaj iz Osijeka :)

      Izbriši
  9. Meni je decko koji mi se svidja rekao, kako ja da budem sa tobom, kad nemas ni sise (i nemam neke prevelike), nemas ni duge noge (pa jbg sta cu kad sam niska, ne mogu to da promenim), imas dobro dupe ali na njemu imas celulit! Zar je moguce da mi musko tako nesto kaze? Kako ga nije bilo sramota? Gospode,bacio me je u depresiju :((

    OdgovoriIzbriši
  10. Umjesto da učim trgovačko pravo kojeg ima previše a vremena za naučit premalo, ja danas (prvi put ikad) naišla na tvoj blog i tako listam ja i čitam svaki tvoj post, govoreći sebi da mi je zadnji, da se uvatim knjige, al me uspijeva. I tako naletim na ovaj... Moram ti reć da si me stvarno motivirala i pokazala mi da se zalaganjem i upornošću može doć do željenog rezultata. Sad se više ne osjećam kao Pale sam na svijetu u borbi protiv ovih glupih kilograma.
    Hvala i saljem puno pozdrava iz hladnog Splita!!!! <3

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Suosjećam za trgovačko pravo (i ja ga imam :D) Nadam se da ćeš se vraćati :) Drago mi je što ti se sviđa :)
      Pozdravi iz snježnog Osijeka :*

      Izbriši